Balkan je dom mnogih planina, ali jedna među njima plijeni svojom ljepotom i visinom, to je bugarska ljepotica Rila. Upravo zbog svoje dominantne visine i ljepote predmet je intresa mnogih planinara sirom svijeta, koji žele da uživaju u njenim jezerima i nezaboravnim pogledima.
Rila je smještena na južnoj strani Bugarske. Najviši vrh je Musala, koji se uzdiže 2925 metara iznad mora, a samo ime potiče iz vremena osmanske vladavine što znači blizu Alaha ili mjesto za molitvu. Rilu okružuju planinski centri Bansko, Samokov i Borovec. Takođe, mjesto je mnogih kulturno istorijskih spomenika, a kao najčuveniji i nadaleko poznat objekat ove regije je Rilski manastir.
Sedam članova našeg društva u popodnevnim satima kreće iz Foče za prestonicu Bugarske. Narednog dana u Sofiji nam se pridružuje još jedan naš član. Planirana ekipa je na okupu i spremna da krene put vrha Balkana. Uspon na Musalu moguć je iz više pravaca, ali najčešće izhodišno mjesto je Borovec. Veći dio planinara koristi gondolu koja izlazi na Jastrebac 2365 m/nv, gdje vas od samog vrha dijeli svega 600 metara visinske razlike. Zbog pripremnih radova za novu zimsku sezonu gondola nije bila u funkciji, tako da naše planinarenje započinjemo upravo u Borovecu sa 1350 m/nv. Da bi uspon na Musalu bio ugodniji i da bi imali više vremena da uživamo u ovoj divnoj planini, mi smo ga podijelili u dva dana. Prvi dan krećemo se dolinom manje planinske rijeke Bistrice, a zatim izlazimo na prostrane travnate padine iznad kojih se uzdižu najviši vrhovi Rile. Noć provodimo u domu hiža Musala, koje je smješteno pored samog musalskog jezera. Jutro je, i neobično toplo za ovo doba godine. Svi sa zajedničkom željom i ciljem, pogledima ka vrhu spremni smo da krenemo na krov Balkana. Od doma staza vodi preko nekoliko manjih uzvišenja iza kojih se otkriva jedno po jedno musalsko jezero. Blagim strminama preko granitnih stijena stižemo do još jednog doma, koji obično zovu Everest. Upravu tu na visini od 2700 metara nalazi se jezero koje takođe nosi epitet najvisočije jezero na Balkanu. Od vrha dijeli nas još strmi završni greben. Činjenica da je vrh na dohvat ruke ovaj dio staze bez obzira na strminu prošao je brzo. Još nekoliko koraka i pod našim nogama prostire se ponosni brdoviti Balkan. Svuda naokolo našem pogledu nude se ostali vrhovi Rile i susjednog Pirina. A sa vrha se najbolje vidi zašto je Rila Rila ili vodena planina, gdje god da pogledate nemoguće je ne primjetiti jedno, dva ili vise musalskih jezera.
Ispunjeni posebnom energijom napustamo vrh sa željom da se ponovo vratimo na ovo mjesto. Kao i do sada pored našeg glavnog cilja, uspon na vrh planine, svako putovanje nastojimo da obogatimo posjetom okolnim gradovima. Tako i ovaj put ostatak vremena iskoristili smo za šetnju kroz Sofiju.
Uživali smo u ovoj čarobnoj planini, Rila je uzvratila na poseban način, uspomenama koje se pamte vječno. Upoznali smo i otkrili samo dio njene ljepote, a mnogo toga i dalje ostaje skriveno od naših očiju i čeka neko novo druženje sa ovom bugarskom ljepoticom.
Organizaciju pohoda na najviši vrh Balkana pomogla je opština Foča na čelu s Načelnikom Milanom Vukadinovićem i ovom prilikom se zahvaljujemo na razumjevanju i želji da se podrži i podigne planinarenje na viši nivo.
