Da se po jutru dan poznaje ovog puta nije bilo tako. Treskavica je ponudila sve što može, od jutarnje kiše, magle, mraza, vjetra, ugodnog sunca, i divnog zalaska. Moglo bi se reci da je planina za različite ukuse. Za ljubitelje laganih šetnji, prostranim livadama do nekih od jezera, koji dodatno krase ovu planinu, alpinisti je vole, uporni planinari, koji cijeli dan pohode sa vrha na vrh, pa i oni koji su u potrazi za jedinstvenim pogledima.
Uživali smo i mi prethodne nedjelje. Krećemo od Sustavca, preko Šišana pa do Velikog jezera. Cilj nama je popeti vrh Barice, ali ispostavilo se da to nije i konačni cilj. Na putu ka Baricama penjemo vrh Đevigrad 2034 m/nv. Vjetar koji neprestalno puše iz pravca sjeveroistoka dodatno otežava kretanje i smanjuje boravak na vrhu. Nastavljamo dalje, penjemo se na vrh Opaljeni kuk 2018m/nv. Naredni i posljednji u tom grebenskom nizu su Barice 2065 m/nv. A, sa Barica pogled na Sarajevo i naokolo na gotovo sve visoke BH planine. Ostajemo malo duže na vrhu, pa nastavljamo nazad gotovo istom stazom. Vremena ima toliko taman da se popenjemo na najviši vrh Treskavice, Đokin toranj 2086m /nv. Sa Đokinog tornja krećemo u pravcu Pašine planine 2070m/nv i u sami zalazak sunca upisujemo se i na taj vrh. Vraćamo se nazad ka Velikom jezeru, Šišanu i Sustavcu i tu zatvaramo krug od pet vrhova preko 2000m/nv, 25km dobro ugaženih staza i 1700m ukupne visinske razlike. Umorni, ali i zadovoljni već razvijamo plan za neku narednu posjetu Treskavici.
